09.04.2016., 03:55 AM
„Ovo je dan koji stvori Gospod,
radujmo se i veselimo se u njemu!”
„Hristos vaskrse“ pozdravljaće i otpozdravljati sa „Vastinu vaskrse“ pravoslavni vernici u narednu nedelju, 27. aprila. Tog dana ove godine je Uskrs, svetkuje se vaskresenje Hristovo, najveći je hrišćanski praznik u godini. U njemu se slavi sama osnova hrišćanske vere, na kojoj počiva i nada u vaskrsnuće svih živih. Vernici neguju običaje uoči Uskrsa, na sam dan i posle praznika. Međutim, zbog radosti koju ovaj praznik nosi, naročito deci, Uskrsu se obraduju i oni koji ga ne praznuju iz religioznih razloga. Radost u srcu, praštanje u duši i lepota u oku deo su uskršnjeg praznika svake godine. Podelite lepotu i radost sa najbližima, opostite bližnjima i uživajte u darovima življenja. „Lisa” vam poklanja nešto više podataka o praznovanju, istoriji i tradiciji kod pravoslavnih o Uskrsu, to jest Vaskrsu. Rimokatolici praznik nazivaju Uskrs, jer je Hrist uskrsnuo, dok je kod pravoslavnih ispravno da se praznik zove Vaskrs, jer oni izgovaraju vaskrnuće Hristovo. U istočnim krajevima i Makedoniji ovaj praznik se zove Velikden, a u zapadnim Vizam. Uskrs je prolećni praznik, pa označava i početak novog buđenja prirode. Zato je ovo jedini praznik koji se i po običajnim i po crkvenim propisima ne mora obeležavati u kući, već se može porodično odlaziti u prirodu i praznovati. Posebnu draž prazniku daju crveno bojena i šarena jaja. Ona imaju višestruko značenje. Uskrsu prethodi sedmonedeljni veliki, časni post, kojim se vernici pripremaju za praznik i za pričešće. Post ima i duhovnu i telesnu stranu. Telesni je uzdržavanje od teške i mrsne hrane, a duhovni od grešnih želja, misli i dela. Pored toga, prethodi mu i nekoliko manjih praznika:
Lazareva subota - Vrbica
Subota uoči praznika Cveti (koji uvek padaju u šestu nedelju Časnog posta) posvećena je uspomeni na vaskrsenje četvorodnevnog Lazara, i na ulazak Hristov u Jerusalim, gde su ga deca svečano dočekala i pozdravila.
Tada se u našim hramovima u popodnevnim časovima služi večernje bogosluženje, i u crkvu se unose mladi vrbovi lastari, tek olistali. Pošto se vrba osveti, sveštenik narodu deli grančice, i zatim se vrši trokratni ophod oko hrama sa crkvenim barjacima, ripidama i čiracima. Narod obilazi oko hrama uz pevanje tropara Lazareve subote.
Ovaj praznik je isključivo praznik dece. Za taj dan majke svečano obuku svoju decu, pa čak i onu najmanju, od nekoliko meseci, donose, svečano obučenu, crkvi, kupuju im zvončiće vezane na trobojku i stavljaju oko vrata. Deca se raduju, trče po porti i učestvuju u ophodu oko crkve. Mlade vrbove grančice se odnose kućama i stavljaju pored ikone i kandila. Sa ovim danom počinju veliki Vaskršnji praznici. .
Vrbica ili Lazareva subota
Srpska pravoslavna crkva slavi Vaskrsenje Lazarevo ili Lazarevu subotu, praznik kojim se obeležava uspomena na poslednje čudo Hristovo pred nedelju Stradanja. Pravoslavni vernici istovremeno proslavljaju i Vrbicu.
Srpska pravoslavna crkva slavi Vaskrsenje Lazarevo ili Lazarevu subotu, praznik kojim se obeležava uspomena na poslednje čudo Hristovo pred nedelju Stradanja.
Hristos je stigao u Vitaniju, kako je zapisano, četiri dana posle smrti Lazareve, oživeo ga i digao ga iz groba, pa taj praznik slovi i kao Vaskrsenje Lazara Četvorodnevnog.
U pravoslavnoj hrišćanskoj veri taj praznik ima značenje pobede života nad smrću i na bogosluženjima se tog dana pominju voljna stradanja Hristova i vaskrsnuće Lazarevo kao jemstvo za vaskrsenje svih vernika.
Vaskrsenje Lazarevo, naljutilo je prvosveštenike i neposredan je povod za odluku judejske skupštine o pogubljenju Spasitelja.
Prema predanju, Lazar je, kao kiparski arhiepiskop, živeo još 30 godina po vaskrsenju, propovedajući hrišćanstvo. U Larnaki na Kipru, i danas postoji crkva svetog Lazara Četvorodnevnog u kojoj je služio i, kako kaže predanje, od tuge za raspetim Hristom nikada se više nije nasmejao.
Pravoslavni vernici istovremeno proslavljaju i Vrbicu koja, prema kanonu crkve, počinje službama bdenja u navečerje Cvetne nedelje, svečanog ulaska Hristovog u Svetu zemlju.
Vrbica je za pravoslavne hrišćane praznik dečije radosti jer je, prema Jevanđelju, Hristos polazeći u Jerusalim rekao: "Pustite decu k meni, jer takvih je carstvo nebesko".
Na taj praznik se u pravoslavne hramove unose vrbove grane koje tu ostaju do nedeljne liturgije na Cveti, kada se obavlja ritual blagosiljanja vrbe.
Vrbove grane koje se potom dele narodu, simbolizuju palmine grane kojima su hrišćani pozdravljali Spasitelja na ulasku u Jerusalim.
Ulazak Gospoda Isusa Hrista u Jerusalim - Cveti
Dan posle Lazareve subote, u nedelju, Hrist je pošao sa svojim učenicima u Jerusalim. Približavao se jevrejski praznik Pasha. Kada je Hrist na magarcu ušao u Jerusalim, dočekan je oduševljenim uzvicima i pesmom naroda. Po putu kuda je prolazio, mnogi su bacali svoje haljine ili grančice sa drveća.Ulazak Gospoda Isusa Hrista u Jerusalim naziva se i carskim: „Evo Car tvoj ide tebi krotak“ (Zah. 9, 9; Mt. 21, 5). A Njegov ulazak uistinu beše krotak: „i jaše na magarici, i magaretu, mladunčetu tovarne životinje“ (Mt 21,5). „Osana sinu Davidovu! Blagosloven koji dolazi u ime Gospodnje! Osana na visini“ (Mt. 21, 9), pozdravljao je jevrejski narod Hrista u nedelju, a već u petak je zahtevao Njegovu smrt. Oni koji su očekivali zemaljskog vladara, vidjevši da onaj kome su odavali počast kao caru ne ulazi u Jerusalim da bi se zacario na zemaljskom prestolu, već nudi Carstvo koje nije od ovoga sveta, okrenuše se protiv Njega, i radosni usklici na Cveti pretvoriše se u uzvike mržnje na Veliki Petak.
radujmo se i veselimo se u njemu!”
„Hristos vaskrse“ pozdravljaće i otpozdravljati sa „Vastinu vaskrse“ pravoslavni vernici u narednu nedelju, 27. aprila. Tog dana ove godine je Uskrs, svetkuje se vaskresenje Hristovo, najveći je hrišćanski praznik u godini. U njemu se slavi sama osnova hrišćanske vere, na kojoj počiva i nada u vaskrsnuće svih živih. Vernici neguju običaje uoči Uskrsa, na sam dan i posle praznika. Međutim, zbog radosti koju ovaj praznik nosi, naročito deci, Uskrsu se obraduju i oni koji ga ne praznuju iz religioznih razloga. Radost u srcu, praštanje u duši i lepota u oku deo su uskršnjeg praznika svake godine. Podelite lepotu i radost sa najbližima, opostite bližnjima i uživajte u darovima življenja. „Lisa” vam poklanja nešto više podataka o praznovanju, istoriji i tradiciji kod pravoslavnih o Uskrsu, to jest Vaskrsu. Rimokatolici praznik nazivaju Uskrs, jer je Hrist uskrsnuo, dok je kod pravoslavnih ispravno da se praznik zove Vaskrs, jer oni izgovaraju vaskrnuće Hristovo. U istočnim krajevima i Makedoniji ovaj praznik se zove Velikden, a u zapadnim Vizam. Uskrs je prolećni praznik, pa označava i početak novog buđenja prirode. Zato je ovo jedini praznik koji se i po običajnim i po crkvenim propisima ne mora obeležavati u kući, već se može porodično odlaziti u prirodu i praznovati. Posebnu draž prazniku daju crveno bojena i šarena jaja. Ona imaju višestruko značenje. Uskrsu prethodi sedmonedeljni veliki, časni post, kojim se vernici pripremaju za praznik i za pričešće. Post ima i duhovnu i telesnu stranu. Telesni je uzdržavanje od teške i mrsne hrane, a duhovni od grešnih želja, misli i dela. Pored toga, prethodi mu i nekoliko manjih praznika:
Lazareva subota - Vrbica
Subota uoči praznika Cveti (koji uvek padaju u šestu nedelju Časnog posta) posvećena je uspomeni na vaskrsenje četvorodnevnog Lazara, i na ulazak Hristov u Jerusalim, gde su ga deca svečano dočekala i pozdravila.
Tada se u našim hramovima u popodnevnim časovima služi večernje bogosluženje, i u crkvu se unose mladi vrbovi lastari, tek olistali. Pošto se vrba osveti, sveštenik narodu deli grančice, i zatim se vrši trokratni ophod oko hrama sa crkvenim barjacima, ripidama i čiracima. Narod obilazi oko hrama uz pevanje tropara Lazareve subote.
Ovaj praznik je isključivo praznik dece. Za taj dan majke svečano obuku svoju decu, pa čak i onu najmanju, od nekoliko meseci, donose, svečano obučenu, crkvi, kupuju im zvončiće vezane na trobojku i stavljaju oko vrata. Deca se raduju, trče po porti i učestvuju u ophodu oko crkve. Mlade vrbove grančice se odnose kućama i stavljaju pored ikone i kandila. Sa ovim danom počinju veliki Vaskršnji praznici. .
Vrbica ili Lazareva subota
Srpska pravoslavna crkva slavi Vaskrsenje Lazarevo ili Lazarevu subotu, praznik kojim se obeležava uspomena na poslednje čudo Hristovo pred nedelju Stradanja. Pravoslavni vernici istovremeno proslavljaju i Vrbicu.
Srpska pravoslavna crkva slavi Vaskrsenje Lazarevo ili Lazarevu subotu, praznik kojim se obeležava uspomena na poslednje čudo Hristovo pred nedelju Stradanja.
Hristos je stigao u Vitaniju, kako je zapisano, četiri dana posle smrti Lazareve, oživeo ga i digao ga iz groba, pa taj praznik slovi i kao Vaskrsenje Lazara Četvorodnevnog.
U pravoslavnoj hrišćanskoj veri taj praznik ima značenje pobede života nad smrću i na bogosluženjima se tog dana pominju voljna stradanja Hristova i vaskrsnuće Lazarevo kao jemstvo za vaskrsenje svih vernika.
Vaskrsenje Lazarevo, naljutilo je prvosveštenike i neposredan je povod za odluku judejske skupštine o pogubljenju Spasitelja.
Prema predanju, Lazar je, kao kiparski arhiepiskop, živeo još 30 godina po vaskrsenju, propovedajući hrišćanstvo. U Larnaki na Kipru, i danas postoji crkva svetog Lazara Četvorodnevnog u kojoj je služio i, kako kaže predanje, od tuge za raspetim Hristom nikada se više nije nasmejao.
Pravoslavni vernici istovremeno proslavljaju i Vrbicu koja, prema kanonu crkve, počinje službama bdenja u navečerje Cvetne nedelje, svečanog ulaska Hristovog u Svetu zemlju.
Vrbica je za pravoslavne hrišćane praznik dečije radosti jer je, prema Jevanđelju, Hristos polazeći u Jerusalim rekao: "Pustite decu k meni, jer takvih je carstvo nebesko".
Na taj praznik se u pravoslavne hramove unose vrbove grane koje tu ostaju do nedeljne liturgije na Cveti, kada se obavlja ritual blagosiljanja vrbe.
Vrbove grane koje se potom dele narodu, simbolizuju palmine grane kojima su hrišćani pozdravljali Spasitelja na ulasku u Jerusalim.
Ulazak Gospoda Isusa Hrista u Jerusalim - Cveti
Dan posle Lazareve subote, u nedelju, Hrist je pošao sa svojim učenicima u Jerusalim. Približavao se jevrejski praznik Pasha. Kada je Hrist na magarcu ušao u Jerusalim, dočekan je oduševljenim uzvicima i pesmom naroda. Po putu kuda je prolazio, mnogi su bacali svoje haljine ili grančice sa drveća.Ulazak Gospoda Isusa Hrista u Jerusalim naziva se i carskim: „Evo Car tvoj ide tebi krotak“ (Zah. 9, 9; Mt. 21, 5). A Njegov ulazak uistinu beše krotak: „i jaše na magarici, i magaretu, mladunčetu tovarne životinje“ (Mt 21,5). „Osana sinu Davidovu! Blagosloven koji dolazi u ime Gospodnje! Osana na visini“ (Mt. 21, 9), pozdravljao je jevrejski narod Hrista u nedelju, a već u petak je zahtevao Njegovu smrt. Oni koji su očekivali zemaljskog vladara, vidjevši da onaj kome su odavali počast kao caru ne ulazi u Jerusalim da bi se zacario na zemaljskom prestolu, već nudi Carstvo koje nije od ovoga sveta, okrenuše se protiv Njega, i radosni usklici na Cveti pretvoriše se u uzvike mržnje na Veliki Petak.